Imam zubni most na koji se ne mogu naviknuti

Ljudi, imam ozbiljan problem. Nedavno sam napravila zubni most jer mi je falio jedan kutnjak. Odvojila novce, pretrpjela svo brušenje i bolove, odradila sve probe – a sad nikako da samu sebe prihvatim sa novitetom u ustima. 

Ostala sam bez desnog kutnjaka odavno. Mislim da je bilo kraj srednje škole ili početak faksa. Nisam skroz sigurna. Ali nije ni bitno – bitno je da je bilo rano za izgubit ga. Zubarka mi je rekla da je to zato što sam jela tvrde stvari samo na tu jednu stranu. I otišao zub…ostala praznina. 

Sjećam se da se nikako nisam mogla naviknuti da mi hrana upada u „rupu“…da mi jezik zna zalutati tu negdje gdje je do jučer bio zub. A sad ga više nema. Čudno…hm. 

A onda mi jednog dana zubarka veli – zašto ne staviš zubni most i napraviš si kutnjak ako te smeta praznina među zubima. A ja onako ostanem u čudu – da napravim šta? Kakav most?

Kad mi je lijepo objasnila da mogu staviti zubni most tako da nadomjestim zub koji fali na način da druga dva oko tog kojeg nema nose novi zub, pitala sam se – pa što ne govoriš? Što si tek sad to rekla? A ja godinama stavljam komad sira u tu rupu i zamišljam da imam zub. 

Nije me trebalo ništa posebno nagovarat – pitala sam samo koliko to košta i načine plaćanja. Snaći ću se nekako da platim – naručujem i potpisujem! Daj mi ovamo taj zubni most i doviđenja rupa!

Platila sam masno sve to skupa, prošla pakao od skoro tri tjedna u kojima su me stalno gnjavili – brusili, mjerili, uzimali otisak, probe…pa nešto nije bilo u redu – ajmo ponovo sve iz početka! Ajme!!!

Ok, proguram sve to do kraja i dođe meni moj zubni most friško ispod čekića – kad ono – jezik se pita – što j sad pak to? Nešto me smeta! Miči to! Smeta!!! Katastrofa, stvarno čovjek nikad nije zadovoljan.…